Debljina gumenog sloja obično je ograničena na ne više od 10 mm, prvenstveno zbog tri međusobno povezana čimbenika: učinkovitosti prijenosa topline procesa toplinske vulkanizacije, rizika od smanjene čvrstoće međuslojnog povezivanja i marginalnih povrata na performanse amortizacije. Ovo ograničenje nije apsolutno fizičko ograničenje, već prije praktični prag iznad kojeg unutarnja vulkanizacija postaje neravnomjerna, može doći do raslojavanja između slojeva ili dobici performansi postaju zanemarivi.
Ključni ograničavajući čimbenici:
**Usko grlo prijenosa topline u vulkanizaciji**: Tri{0}}u-ploči je potrebna jednokratna-visoka-temperatura (140 stupnjeva –160 stupnjeva ) vulkanizacija. Guma ima lošu toplinsku vodljivost; kada debljina premašuje 10 mm, unutrašnjost ne može postići dovoljnu-temperaturu unakrsnog povezivanja, što dovodi do problema kao što su "pre-vanjska i nedo{10}}stvrdnuta unutrašnjost" ili defekti pjenjenja, koji pogoršavaju mehanička svojstva.
**Opadanje čvrstoće međuslojnog spoja**: Pretjerano debeli slojevi gume stvaraju značajno smično naprezanje tijekom toplinskog širenja/kontrakcije ili udarnog opterećenja, povećavajući rizik odvajanja na međusklopu keramičke-gume. Inženjerska validacija pokazuje da 5–8 mm osigurava optimalnu apsorpciju udarca; daljnja povećanja ne povećavaju snagu lijepljenja i umjesto toga povećavaju rizik kvara.
**Granična izvedba i strukturna ravnoteža**: primarna funkcija gume je apsorpcija energije, a ne podnošenje-opterećenja. Debljina od 5-10 mm učinkovito raspršuje većinu udarne energije od materijala koji padaju. Prekoračenje ovog raspona smanjuje ukupnu strukturnu krutost, potencijalno uzrokujući nepravilnosti na instalacijskoj površini ili labavo pričvršćivanje vijaka, dok također značajno povećava cijenu i težinu.